Voda, odvodnja, higijena i gospodarenje otpadom za virus COVID-19

 

Interni naputak

19. ožujka 2020.godine

Kontekst

Ovaj interni naputak zamjenjuje dokumente o sprječavanju i kontroli zaraza kroz sažeti prikaz naputka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) vezano za vodu, odvodnju i otpad koji nastaju pri pružanju zdravstvene skrbi u vezi s virusima, uključujući i koronaviruse. Naputak je namijenjen stručnjacima i pružateljima usluga vodoopskrbe i odvodnjekao i pružateljima zdravstvenih usluga koji žele znati više o rizicima i praksi vezano za vodu, odvodnju i higijenu (WASH praksa).

Sigurna vodoopskrba i odvodnja kao i osiguravanje higijenskih uvjeta od temeljne je važnosti za zaštitu zdravlja ljudi tijekom svih epidemija zaraznih bolesti, uključujući i epidemiju COVID-19. Osiguranje dobre i dosljedno primijenjene prakse vodoopskrbe, odvodnje i higijene (WASH) kao i prakse gospodarenja otpadom u zajednicama, domovima, školama, trgovinama i zdravstvenim ustanovama pomoći će u sprječavanju prijenosa virusa COVID-19 s osobe na osobu.

U nastavku donosimo najvažnije informacije vezano za vodu, odvodnju i higijenu i virus COVID-19.

  • Česta i pravilna higijena ruku jedna je od najvažnijih mjera koja se može koristiti za sprječavanje zaraze virusom COVID-19. Stručnjaci za vodu, odvodnju i higijenu trebaju raditi na omogućavanju češće i pravilnije higijene ruku kroz poboljšavanje sredstava i korištenje dokazanih tehnika za promjenu ponašanja.
  • Naputak SZO o sigurnom upravljanju uslugama opskrbe pitkom vodom i odvodnje primjenjuje se na epidemiju COVID-19. Nisu potrebne dodatne mjere. Dezinfekcija će omogućiti brže odumiranje virusa COVID-19.
  • Sigurnim upravljanjem uslugama vodoopskrbe i odvodnje kao i primjenom dobre higijenske prakse ostvaruju se mnoge dodatne koristi.

Trenutno nema nikakvih dokaza da virus COVID-19 može preživjeti u pitkoj vodi ili kanalizaciji. Morfologija i kemijska struktura virusa COVID-19 slične su onima ostalih ljudskih koronavirusa za koje postoje podaci kako o preživljavanju u okolišu tako i o učinkovitim mjerama inaktivacije. Ovaj dokument temelji se na dokazima i naputku SZO o načinu zaštite od virusa u kanalizaciji i pitkoj vodi. Ovaj dokument će se ažurirati kako nova saznanja budu pristizala.

 

  1. Prijenos COVID-19

Postoje dva glavna načina prijenosa virusa COVID-19: respiratorni i kontaktni. Respiratorne kapljice se stvaraju kada zaražena osoba kašlje ili kiše. Svaka osoba koja je u bliskom kontaktu s nekim tko ima respiratorne simptome (kihanje, kašljanje) izložena je riziku izlaganja potencijalno zaraznim respiratornim kapljicama. Kapljice mogu također pasti na površine na kojima virus može preživjeti; stoga neposredno okruženje zaražene osobe može poslužiti kao izvor prijenosa (kontaktni prijenos).

Oko 2-10% slučajeva potvrđene zaraze COVID-19 ima proljev, a dvije studije su detektirale virusne RNK fragmente COVID-19 u fekalijama pacijenata oboljelihod COVID-19. Međutim, samo je jedna studija uzgojila virus COVID-19 od jedinstvenog uzorka stolice. Nema izvještaja o fekalno-oralnom prijenosu virusa COVID-19.

 

  1. Otpornost virusa COVID-19 u pitkoj vodi, fekalijama i kanalizaciji i na površinama

Iako je mogućaotpornost u pitkoj vodi, nema dokaza od surogat ljudskih koronavirusa da su oni prisutni u izvorima površinskih ili podzemnih voda ili da se prenose kroz kontaminiranu pitku vodu. Virus COVID-19 je virus s ovojnicom, sa krhkom vanjskom membranom. Općenito govoreći virusi s ovojnicom su manje stabilni u okolišu i izloženiji su oksidansima, kaošto je klor. Iako zasad nema dokaza o preživljavanju virusa COVID-19 u vodi ili kanalizaciji, virus može postati inaktiviran znatno brže nego ljudski enterički virusi bez ovojnice sa poznatim prijenosom u vodi (kao što su adenovirusi, norovirus, rotavirus i hepatitis A). Na primjer, jedna studija je utvrdila da je jedan surogat ljudski koronavirus preživio samo 2 dana u dekloriranoj vodi iz slavine te u bolničkim otpadnim vodama na 20℃. Ostale studije se slažu, uz napomenu da su ljudski koronavirusi prijenosni gastroenteritis koronavirus i virus mišjeg hepatitisa demonstrirali 99,9% odumiranje u razdoblju od nakon 2 dana na 23℃ do 2 tjedna na 25℃. Toplina, visoki ili niski pH, sunčeva svjetlost i uobičajeni dezinficijensi (kao što je klor) svi potiču odumiranje.

Nije sigurno koliko dugo virus koji uzrokuje COVID-19 preživljava na površinama, aličini se vjerojatnim da se ponaša kao i ostali koronavirusi. Nedavno ispitivanje preživljavanja ljudskih koronavirusa na površinama utvrdilo je veliku varijabilnost, od 2 sata do 9 dana. Vrijeme preživljavanja ovisi o određenom broju faktora, uključujući vrstu površine, temperaturu, relativnu vlažnost, i specifični soj virusa. Isto ispitivanje također je utvrdilo da se učinkovita inaktivacija može postići u roku od 1 minute korištenjem uobičajenih dezinficijensa, kao što je 70% etanol ili natrij hipoklorit (za više detalja vidi praksu čišćenja).

 

  1. Očuvanje sigurnosti vodoopskrbe

Virus COVID-19 nije detektiran u vodoopskrbi pitkom vodom, i na temelju sadašnjih dokaza, rizik za vodoopskrbu je nizak. Laboratorijske studije surogat koronavirusa koje su provedene u dobro kontroliranim okruženjima ukazuju na to da bi virus mogao ostati zarazan u vodi kontaminiranoj fekalijama danima i tjednima. Može se poduzeti određeni broj mjera za poboljšanje sigurnosti vode, počevši od zaštite izvorišta vode; kondicioniranja vode na točkama distribucije, prikupljanja ili potrošnje; i kroz osiguranje da je kondicionirana voda pohranjena na siguran način u domovima u spremnicima koji se redovito čiste i koji su pokriveni.

Konvencionalne metode centraliziranog kondicioniranja vode koje koriste filtraciju i dezinfekciju trebale bi inaktivirati virus COVID-19. Ostali ljudski koronavirusi su se pokazali osjetljivima na kloriranje i dezinfekciju ultraljubičastim (UV) svjetlom. Budući da su virusi s ovojnicom okruženi lipidnom membranom stanice domaćina, koja nije robusna, vjerojatno je da je virus COVID-19 osjetljiviji  na kloriranje i ostale postupke dezinficiranja oksidansa od velikog broja ostalih virusa, kao što su koksaki virusi, koji imaju proteinski sloj. Za učinkovitu centraliziranu dezinfekciju treba koristiti koncentraciju slobodnog rezidualnog klora od ≥0,5 mg/L nakon minimalno 30 minuta kontaktnog vremena na pH<8,0. Na cijelom distribucijskom sustavu treba održavati rezidualni klor.

Na mjestima gdje nije dostupno centralizirano kondicioniranje vode kao i sigurna vodoopskrba putem cjevovoda, postoji određeni broj tehnologija za pročišćavanje vode u kućanstvima koje su učinkovite u uklanjanju ili uništavanju virusa, uključujući prokuhavanje ili korištenje visoko-učinkovite ultrafiltracije ili filtera s nano membranama, solarnu  iradijaciju, te u vodi koja nije zamućena, UV iradijaciju i odgovarajuće doziranje slobodnim klorom.

 

  1. Sigurno upravljanje otpadnim vodama i fekalnim otpadom

Nema dokaza da se virus COVID-19 prenosi kroz sustave odvodnje sa ili bez pročišćavanja otpadnih voda. Također nema dokaza da su se radnici koji rade sa otpadnim vodama ili na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda zarazili teškim akutnim respiratornim virusom (SARS), koji uzrokuje jedan drugi tip koronavirusa koji je izazvao veliku epidemiju akutne respiratorne bolesti 2003. godine. U okviru integrirane politike javnog zdravlja, otpadne vode koje se prenose u sustavima odvodnje treba pročišćavati u centraliziranim postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda koja su dobro projektirana i kojima se dobro upravlja. Svaka faza pročišćavanja (kao i vrijeme zadržavanja i razrjeđivanje) rezultira daljnjim smanjenjem potencijalnog rizika. Bazenza stabilizaciju otpadne vode (bazen za oksidaciju ili laguna) općenito se smatra praktičnom i jednostavnom tehnologijom pročišćavanja otpadnih voda posebno dobro prilagođenom za uništavanje patogena, budući da relativno dugo vrijeme zadržavanja (20 dana ili dulje) u kombinaciji sa sunčevim svjetlom, povišenim razinama pH, biološkom aktivnošću, i ostalim faktorima služi za ubrzanje uništenja patogena. Može se razmotriti i konačni dezinfekcijski korak ukoliko postojeći uređaji za pročišćavanje otpadnih voda nisu optimizirani za uklanjanje virusa. Treba pratiti najbolju praksu za zaštitu zdravlja radnika na postrojenjima za pročišćavanje. Radnici bi trebali nositi odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu (OZO), koja uključuje zaštitnu vanjsku odjeću, rukavice, čizme, zaštitne naočale ili štitnik za lice, i masku; trebaju redovito vršiti higijenu ruku; i trebaju izbjegavati dodirivanje očiju, nosa i usta neopranim rukama.

 

Voda, odvodnja i higijena u zdravstvenom okruženju

Postojeće preporuke za mjere vezano za vode, odvodnju i higijenu u zdravstvenom okruženju važne su za pružanje odgovarajuće skrbi za pacijente i zaštitu pacijenata, osoblja i pružatelja njege od rizika infekcije. Posebno su važne sljedeće aktivnosti: (i) sigurno postupanje sa tjelesnim izlučevinama (izmet i mokraća), uključujući i osiguranje da nitko ne dolazi u kontakt sa istim i da se sa istim postupa i odlaže na pravilan način; (ii) često održavanje higijene ruku koristeći odgovarajuće tehnike; (iii) provođenje prakse redovitog čišćenja i dezinfekcije; i (iv) sigurno upravljanje medicinskim otpadom. Ostale važne mjere uključuju osiguranje dovoljne količine sigurne pitke vode za osoblje, pružatelje njege i pacijente; osiguranje održavanja osobne higijene; uključujući higijenu ruku, za pacijente, osoblje i pružatelje njege; redovito pranje plahti i odjeće pacijenata; osiguranje odgovarajućih i pristupačnih zahoda (uključujući i odvojene prostorije za potvrđene i sumnjive slučajeve zaraze COVID-19); kao i odvajanje i sigurno odlaganje medicinskog otpada. Za više detalja o ovim preporukama, upućujemo vas na Osnovne okolišne zdravstvene standarde u zdravstvu.

  1. Praksa higijene ruku

Higijena ruku od iznimne je važnosti. Ruke treba prati sapunom u vodom ili korištenjem gelova za suho pranje ruku na bazi alkohola u skladu s uputama poznatim pod nazivom „Mojih 5 trenutaka za higijenu ruku“. Ukoliko ruke nisu vidljivo prljave, preferirana metoda je da se higijena ruku provodi utrljavanjem gela na bazi alkohola tijekom 20-30 sekundi koristeći odgovarajuću tehniku. Kada su ruke vidljivo prljave, treba ih oprati korištenjem sapuna i vode tijekom 40-60 sekundi koristeći odgovarajuću tehniku. Higijena ruku se treba provoditi tijekom svih 5 trenutaka, uključujući i prije oblačenja OZO i nakon skidanja OZO, kod mijenjanja rukavica, nakon svakog kontakta sa pacijentom za kojeg se sumnja ili za kojeg je potvrđeno da je zaražen virusom COVID-19 ili njegovim otpadom, nakon kontakta sa svim respiratornim izlučevinama, prije jela, i nakon korištenja zahoda. Ukoliko nisu dostupni gelovi na bazi alkohola i sapun, tada za pranje ruku postoji opcija korištenja klorirane vode (0,05%), ali to nije idealno budući da često korištenje može dovesti do dermatitisa, koji može povećati rizik od zaraze i astme te budući da pripremljene razrijeđene otopine možda nisu ispravne. Međutim, ukoliko ostale opcije nisu dostupne ili izvedive, korištenje klorirane vode za pranje ruku je jedna od opcija.

Funkcionalne prostorije za higijenu ruku trebale bi biti osigurane za sve medicinske djelatnike na svim točkama skrbi i na mjestima gdje se OZO oblači ili skida. Isto tako, funkcionalne prostorije za higijenu ruku trebalebi biti dostupneza sve pacijente, članove obitelji, i posjetitelje, i trebaju biti dostupnena udaljenosti od 5 m od zahoda, kao i u čekaonicama i blagovaonicama i ostalim javnim  područjima.

  1. Odvodnja i sanitarne instalacije

Ljudima sa sumnjom ili potvrdom bolesti COVID-19  treba osigurati vlastiti zahod (toalet) sa školjkom i vodokotlićem s vratima koja ga odvajaju od pacijentove sobe. Vodokotlići i školjke moraju ispravno raditi i imati ispravne sifone. Kad je to moguće, zahodsku školjku treba isprati sa spuštenim poklopcem kako bi se spriječilo raspršivanje kapljica i aerosoli. Ako nije moguće osigurati odvojene zahode, zahod najmanje dvaput dnevno treba čistiti i dezinficirati za to obučen(a) čistač(ica) odjeven(a) u osobnu zaštitnu opremu (OZO) (ogrtač, rukavice, čizme, zaštitna maska te štitnik za lice ili zaštitne naočale). Nadalje, i u skladu s postojećim uputama, osoblje i zdravstveni radnici trebaju imati toalete odvojene od onih koje koriste svi pacijenti.

SZO preporučuje korištenje standardnih, dobro održavanih sanitarnih instalacija kao što su zabrtvljeni kupaonski odvodi i povratni ventili na prskalicama i slavinama kako bi se spriječilo da aerosolizirane fekalne tvari uđu u sanitarni ili ventilacijski sustav, zajedno sa standardnim pročišćavanjem otpadnih voda. Neispravne sanitarne instalacije i loše projektirani sustavi ventilacije zraka su naznačeni kao faktori koji su pridonijeli širenju aerosoliziranog SARS koronavirusa u neboderu u Hong Kongu 2003. godine. Slična je zabrinutost iskazana o širenju virusa COVID-19 iz neispravnih toaleta u neboderima. Ako su zdravstvene ustanove spojene na kolektore, treba napraviti procjenu rizika kako bi se potvrdilo da je otpadna voda zadržana unutar sustava (odnosno da sustav ne propušta) prije nego što dospije do funkcionalne lokacije pročišćavanja ili zbrinjavanja, ili obojeg. Rizike vezane uz prikladnost sabirnog sustava ili uz metode pročišćavanja i zbrinjavanja treba procijeniti slijedeći pristup planiranja sigurnosti, s prioritetno određenim kritičnim kontrolnim točkama za ublažavanje.

Za manje zdravstvene ustanove s malim resursima, ako to dopuštaju prostorni i lokalni uvjeti, nužnici u obliku jame (latrine) mogu biti preferirana opcija. Treba poduzeti standardne mjere predostrožnosti kako bi se spriječilo zagađivanje okoliša tjelesnim izlučevinama. Te mjere predostrožnosti uključuju osiguranje da razmak između dna jame i razine podzemne vode bude najmanje 1,5 m (više prostora treba omogućiti kod krupnog pijeska, šljunka i raspucanih formacija) i da su latrine smještene najmanje 30 m horizontalno od bilo kojeg izvora podzemne vode (uključujući i plitke zdence i bušotine). Ako je razina podzemne vode visoka ili nema prostora za iskapanje jama, tjelesne izlučevine treba čuvati u nepropusnim spremnicima i ostaviti ih tako što je najduže moguće kako bi se razine virusa uspjele smanjiti prije nego što ih se ukloni s lokacije na dodatno pročišćavanje ili sigurno zbrinjavanje, ili oboje. Sustav s dva paralelna spremnika bi olakšao neaktivaciju maksimalnim povećavanjem vremena zadržavanja, budući da bi se jedan spremnik mogao koristiti dok se ne napuni, nakon čega bi mirovao dok bi se punio idući spremnik. Posebnu pažnju valja posvetiti tome da se izbjegne špricanje (prskanje) i oslobađanje kapljica pri čišćenju ili pražnjenju spremnika.

  1. Toaleti i rukovanje fekalijama

Ključno je provoditi higijenu ruku u slučaju sumnje ili izravnog kontakta s fekalijama (ako su ruke prljave, tada su sapun i voda poželjniji od korištenja gela za suho pranje ruku na bazi alkohola). Ako pacijent nije u mogućnosti koristiti zahod, tjelesne izlučevine treba sakupili ili u pelenu ili u čistu noćnu posudu i smjesta ih pažljivo odložiti u zasebni zahod ili latrinu koju koriste samo sumnjivi ili potvrđeni slučajevi COVID-19. U svim prostorima gdje se pruža zdravstvena skrb, uključujući one sa sumnjivim ili potvrđenim slučajevima COVID-19, fekalije se mora tretirati kao „biohazard“ i s njima postupati što je manje moguće. Svatko tko postupa s fekalijama treba slijediti mjere predostrožnosti SZO-a propisane za kontakt i kapljice te treba koristiti OZO kako bi se spriječilo izlaganje, uključujući ogrtač dugih rukava, rukavice, čizme, maske te zaštitne naočale ili štitnik za lice. Ako se koriste pelene, njih treba zbrinuti kao infektivni otpad kao i u svim drugim situacijama. Radnike treba propisno obučiti kako na sebe staviti, koristiti i ukloniti OZO tako da se te zaštitne barijere ne probiju. Ako OZO nije dostupan ili su zalihe ograničene, redovno treba provoditi higijenu ruku i radnici se moraju držati na udaljenosti od najmanje 1 m od svih sumnjivih ili potvrđenih slučajeva.

Ako se koristi noćna posuda, nakon što se iz nje uklone tjelesne izlučevine, noćnu posudu treba očistiti neutralnim deterdžentom i vodom, dezinficirati otopinom klora 0,5% te potom isprati čistom vodom. Vodu od ispiranja treba odložiti u odvod ili u zahod ili latrinu. Ostala učinkovita dezinfekcijska sredstva uključuju na tržištu dostupne kvaterne amonijeve spojeve, kao što su cetilpiridinijev klorid, korišten u skladu s uputama proizvođača, te peroctena ili peroksioctena kiselina u koncentracijama 500-2000 mg/L.

Klor nije učinkovit za dezinficiranje medija koji sadrže velike količine krute i otopljene organske tvari. Prema tome, korist od dodavanja klorne otopine svježim tjelesnim izlučevinama je ograničena i moguće je da to može dovesti do rizika povezanih s prskanjem (špricanjem).

  1. Pražnjenje latrina i spremnika i odvoz tjelesnih izlučevina s lokacije

Nema razloga prazniti latrine i spremnike tjelesnih izlučevina sumnjivih ili potvrđenih slučajeva COVID-19 osim ako nisu maksimalno popunjene. Općenito, treba slijediti najbolju praksu za sigurno postupanje s tjelesnim izlučevinama. Latrine ili spremnici trebaju biti projektirani tako da zadovolje potrebe pacijenta, imajući na umu potencijalno naglo povećanje slučajeva, i treba postojati redovni raspored njihovog pražnjenja na temelju proizvedenih količina otpadnih voda. Cijelo vrijeme prilikom postupanja s tjelesnim izlučevinama ili njihovog odvoza s lokacije treba nositi OZO (ogrtač dugih rukava, rukavice, čizme, maske te zaštitne naočale ili štitnik za lice) te treba posebno paziti da se priječi prskanje. Za ekipe, to uključuje ispumpavanje spremnika ili istovarivanje cisterni. Nakon postupanja s otpadom i nakon što više nema rizika od daljnjeg izlaganja, pojedinci moraju pažljivo ukloniti svoju OZO i obaviti higijenu ruku prije nego što uđu u transportno vozilo. Uprljanu OZO treba staviti u vreću koja se može zatvoriti radi kasnijeg sigurnog pranja (vidjeti Praksa čišćenja). Kad nema tretmana van lokacije, može se napraviti in-situ tretman pomoću vapna. Takav tretman uključuje korištenje 10% kalcijevog hidroksida dodanog otpadu u omjeru 1:10.

  1. Praksa čišćenja

Preporučene postupke čišćenja i dezinfekcije za zdravstvene ustanove treba dosljedno i ispravno slijediti. Pranje rublja i čišćenje površina u svim prostorijama u kojima pacijenti oboljeli od COVID-19 dobivaju skrb (jedinice za liječenje, domovi zdravlja) se treba provoditi najmanje jednom dnevno i kad se pacijenta otpusti. Brojna dezinfekcijska sredstva su aktivna protiv virusa s ovojnicom, kakav je virus COVID-19, uključujući uobičajeno korištena bolnička dezinfekcijska sredstva. SZO trenutno preporučuje korištenje:

  • 70% etilnog alkohola za dezinficiranje malih površina između korištenja, kao što je oprema za višekratno korištenje (npr. toplomjeri),
  • natrijev hipoklorit od 0,5% (ekvivalentno 5000 ppm) za dezinficiranje površina

Sve osobe koje postupaju sa zaprljanom posteljinom, ručnicima i odjećom pacijenata zaraženih virusom COVID-19 trebaju nositi odgovarajuću OZO prije nego što dotaknu zaprljane predmete, uključujući čvrste rukavice, zaštitnu masku, zaštitu za oči (zaštitne naočale ili štitnik za lice), ogrtač dugih rukava, pregaču ako ogrtač nije otporan na propuštanje tekućina, te čizme ili zatvorene cipele. Moraju obaviti higijenu ruku nakon izlaganja krvi ili tjelesnim tekućinama i nakon uklanjanja OZO. Zaprljano rublje treba staviti u jasno označene, nepropusne vreće ili spremnike, nakon što je pažljivo uklonjena bilo kakva kruta tjelesna izlučevina i stavljena u kantu s poklopcem koju će se isprazniti u zahod ili latrinu. Preporučuje se strojno pranje toplom vodom i deterdžentom na temperaturi 60-90°C. Rublje se tada može sušiti u skladu s rutinskim procedurama. Ako nije moguće strojno pranje, rublje se može namočiti u vrućoj vodi i sapunu u velikom bubnju i promiješati šipkom, pazeći da pritom ne dođe do prskanja. Bubanj potom treba isprazniti, a rublje 30-ak minuta namakati u 0,05% klora. Na kraju, rublje treba isprati čistom vodom i ostaviti ga da se potpuno osuši na suncu.

Ako se tjelesne izlučevine nalaze na površinama (kao što je rublje ili pod), treba ih pažljivo ukloniti pomoću ručnika i smjesta na siguran način odložiti u zahod ili latrinu. Ako se radi o jednokratnim ručnicima, njih treba tretirati kao infektivni otpad. Ako se radi o ručnicima za višekratnu uporabu, treba ih tretirati kao zaprljano rublje. Prostor onda treba očistiti i dezinficirati (pomoću npr. otopine slobodnog klora od 0,5%), slijedeći objavljene smjernice o postupcima čišćenja i dezinficiranja za izlivene tjelesne tekućine.

  1. Sigurno odlaganje sive vode ili vode od pranja OZO, površina i podova

Trenutne preporuke SZO-a su da se nemedicinske rukavice ili čvrste, ponovno iskoristive pregače nakon svakog korištenja opere sapunom i vodom te potom dekontaminira 0,5%-tnom otopinom natrijevog hipoklorita. Jednokratne rukavice (od nitrila ili lateksa) i ogrtače treba baciti nakon svakog korištenja, dakle ne ponovno koristiti. Nakon uklanjanja OZO treba provesti higijenu ruku. Ako siva voda uključuje dezinfekcijsko sredstvo korišteno u prethodnom čišćenju, ne mora biti ponovno klorirana ili tretirana. Međutim, važno je da se takvu vodu odloži u odvode spojene na septički sustav, kolektor ili procjednu jamu. Ako se siva voda odlaže u procjednu jamu, jama treba biti ograđena na prostoru zdravstvene ustanove kako bi se spriječilo neovlašteno diranje i kako bi se izbjegla moguća izloženost u slučaju prelijevanja.

  1. Sigurno gospodarenje otpadom iz zdravstvene skrbi

Treba slijediti najbolju praksu za sigurno gospodarenje otpadom iz zdravstvene skrbi, uključujući dodjeljivanje odgovornosti i dovoljnih ljudskih i materijalnih resursa za sigurno zbrinjavanje takvog otpada. Nema dokaza da je izravan, nezaštićen ljudski kontakt tijekom postupanja otpadom iz zdravstvene skrbi rezultirao prijenosom virusa COVID-19. Sav otpad iz zdravstvene skrbi nastao tijekom skrbi za pacijente oboljele od virusa COVID-19 treba prikupiti na siguran način u za to namijenjene spremnike i vreće, obrađen i potom na siguran način zbrinut ili obrađen, ili oboje, poželjno na lokaciji. Ako se otpad odvozi s lokacije, ključno je razumjeti gdje i kako će biti obrađen i uništen. Svi koji postupaju s otpadom iz zdravstvene skrbi trebaju nositi odgovarajuću OZO (čizme, pregača, ogrtač dugih rukava, debele rukavice, zaštitna maska i zaštitne naočale ili štitnik za lice) i nakon što je uklone provesti higijenu ruku. Za više informacija upućujemo na smjernice SZO-a: Sigurno gospodarenje otpadom iz aktivnosti zdravstvene skrbi.

 

 

Razmatranja za WASH praksu u kućama i zajednicama

Pridržavanje najbolje WASH prakse u kući i zajednici je također važno za sprječavanje širenja COVID-19 i pri njezi za pacijente u kući. Redovna i ispravna higijena ruku je od naročite važnosti.

  1. Higijena ruku

Higijena ruku izvan ustanova zdravstvene skrbi je jedna od najvažnijih mjera kojima se može spriječiti zaraza COVID-19. U kućama, školama i javnim prostorima punima ljudi – kao što su tržnice, crkve te željezničke ili autobusne postaje – redovno pranje ruku treba obavljati prije pripreme hrane, prije i nakon jela, nakon korištenja WC-a ili mijenjanje pelena kod djeteta, te nakon diranja životinja. Funkcioniranje prostorija za pranje ruku vodom i sapunom treba biti dostupno u krugu od 5 m od WC-a.

  1. Zahtjevi za tretman i postupanje s tjelesnim izlučevinama

Najbolju WASH praksu, naročito pranje ruku sapunom i čistom vodom, treba strogo primjenjivati i održavati budući da ista osigurava važnu dodatnu barijeru prijenosu COVID-19 i prijenosu zaraznih bolesti općenito. Treba razmotriti sigurno gospodarenje ljudskim tjelesnim izlučevinama kroz čitav sanitarni lanac, počevši s osiguravanjem pristupa redovito čišćenim, pristupačnim i ispravnim zahodima ili latrinama i sigurnom zadržavanju, transportu, pročišćavanju i konačnom zbrinjavanju otpadne vode.

Kad postoje sumnjivi ili potvrđeni slučajevi COVID-19 u kućnom okruženju, mora se smjesta postupiti kako bi se zaštitilo one koji pružaju skrb i ostale članove obitelji od rizika kontakta s respiratornim izlučevinama i tjelesnim izlučevinama koje mogu sadržavati virus COVID-19. Često dodirivane površine u prostoru u kojemu se skrbi za pacijenta treba redovno čistiti, kao što su stolići pored kreveta, okviri kreveta i ostali namještaj u spavaćoj sobi. Kupaonice treba čistiti i dezinficirati najmanje jednom dnevno. Za čišćenje prvo treba koristiti sapun ili deterdžent koji se uobičajeno koristi u kućanstvu, a potom, nakon ispiranja, uobičajeno dezinfekcijsko sredstvo u kućanstvu koje sadrži 0,5%-tni natrijev hipoklorit (tj. ekvivalentno 5000 ppm ili izbjeljivač u kućanstvu s 5%-tnim natrijevim hipokloritom i voda u omjeru 1:9). OZO treba nositi prilikom čišćenja, uključujući zaštitnu masku, zaštitne naočale, pregaču otpornu na propuštanje tekućina te rukavice. Nakon uklanjanja OZO treba obaviti higijenu ruku koristeći gel za suho pranje ruku na bazi alkohola ili sapun i vodu.

Kategorija: